Pokušavam se praviti da te ne poznajem.
Ali, to je nemoguće, kakav si tek sad spoznajem,
Svake noći molim boga,
A i činim više od toga:
Da bar istina nije kriva,
Bože molim te nek mi oprosti što sam živa.
…jer kad bi znao da te volim, možda ne bi bilo ovako.
Sve je počelo dobro, a završilo naopako……….



Prije nego što odeš,
nasmiješi se još jednom,
tek onako,
da poslije možemo reći
da je sve ovo bilo lako,
da nije bilo suza i boli,
da nismo pravo ni znali kako se voli.
Pa ipak, ako nam jednom
neka samotna jutra budu odviše teška,
sjetit ćemo se ovog posljednjeg toplog smiješka,
možda i ove ruke u ruci,
utjehe ove u zagrljaju
sada, na kraju.
Ali prije nego što odeš,
htjela sam reći,
baš bi mi bilo stalo
da ostaneš sa mnom
još malo....